Moje ime je Abdul Basir, imam trideset godina i dolazim iz Kabula, Afganistan.
Moji roditelji i braća i sestre su još uvijek u Afganistanu. Bio sam farmaceut dok nije došao talibanski režim, a ekonomija je polako umirala i zbog toga što sam ostao bez posla sam morao otići u februaru ove godine.
Stigao sam iz Afganistana u Iran, iz Irana u Tursku, iz Turske u Bugarsku i onda u Srbiju i sada sam došao u Bosnu, i ovdje sam mjesec dana. Htio bih s prijateljima otići u Njemačku jer Njemačka ima velike mogućnosti za mene.
Kad stignem tamo, pokušat ću naučiti jezik kako bih se mogao upisati u Farmaceutsku školu i raditi svoj posao. Naravno da mi nedostaju porodica i prijatelji kod kuće.
Ovdje sam kratko i uskoro odlazim, ali jako mi se sviđaju prostor i aktivnosti u Društvenom kutku, a najviše volim igrati stolni tenis. Nemam velikih snova o svojoj budućnosti, samo želim dobiti bolji život na svom konačnom odredištu.
Podijeli: